Hrvatski muzej naivne umjetnosti
Naivna umjetnost u srcu je hrvatskoga čovjeka. Ne samo zbog Gruntovčana, ali i zbog njih, ne samo zbog svjetskoga značaja, ali postoji neopisiva ljepota uhvaćenoga trenutka u tim slikarskim dijapozitivima, hrvatskim zlatnim jajcima 20. stoljeća, čiju ljepotu, među ostalim, čuva i Hrvatski muzej naivne umjetnosti (HMNU) na zagrebačkom Gornjem gradu. I nije najmanja među uglednim institucijama, jer naivna umjetnost neprolazna je baština, a ravnateljica HMNU-a Mira Francetić Malčić rado je podijelila činjenice i zapažanja, kako o Muzeju, tako i o mjestu i ulozi naive u suvremenom svijetu. Jedan od povoda razgovoru bila je i nova muzejska akvizicija, ulje na platnu Ivana Rabuzina U bregovima polje iz 1968, pridružena brojci od otprilike 1900 umjetnina i osamdesetak slika koliko ih posjetitelji HMNU-a mogu svakodnevno razgledati.
Mira Francetić Malčić
Ravnateljica nas upoznaje s podatkom da je Hrvatski muzej naivne umjetnosti osnovan 1952. kao prvi muzej za tu vrstu umjetnosti u svijetu. Institucija se isprva nazivala
Seljačka umjetnička galerija, od 1956. nosi ime Galerija primitivne umjetnosti, da bi današnje ime dobila 1994. Tako je ove godine i mala obljetnica 25-godišnjeg imena. „Zašto već prije nije bila preimenovana u muzej – iako je od početka bila ustrojena da sabire, prati, istražuje, interpretira i prezentira samouku umjetnost – oduzelo bi nam previše prostora da to sada podrobnije objasnimo. Svakako je velika šteta da to nije učinjeno već šezdesetih ili na početku sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je naša naiva briljirala u svijetu i postala jedan od najpoznatijih likovnih fenomena s područja cijele bivše države“, navodi Mira Francetić Malčić.
Iznosi kronologiju da je hrvatska naiva, uz Henrija Rousseaua i francuske klasike prve generacije (Bauchant, Bombois, Séraphine Louis i Vivin), među najvažnijim i umjetnički najrelevantnijim segmentima svjetske naive. „Kada se izriču ovako visoke ocjene, pomišlja se na stvaralaštvo Ivana Generalića i njegovih sljednika unutar Hlebinske škole – na Mirka Viriusa, Dragana Gažija, Ivana Večenaja, Miju Kovačića i Ivana Lackovića. Slijede nezavisni umjetnici Emerik Feješ, Matija Skurjeni, Ivan Rabuzin te samouki kipar Petar Smajić. Sve su to neosporni klasici hrvatske i svjetske naive te eminentni majstori naše moderne umjetnosti“, izdvojila je ravnateljica HMNU-a.
Spomenula je i da se Ivan Generalić i njegovi sljednici smatraju najbravuroznijim slikarima u tehnici slikanja na poleđini stakla u svjetskim okvirima, tehnikom kojom su se služili, među inim, Vasilij Kandinski i njegova nevjenčana supruga Gabriela Münter na početku 20. stoljeća u Njemačkoj, a u hrvatskom je slikarstvu prve moderne slike na staklu izradio Krsto Hegedušić za boravka u Parizu 1927.
Ivan Rabuzin, U bregovima polje, 1968. – nova muzejska akvizicija / Izvor HMNU
„Promociji i prepoznavanju naše naivne umjetnosti kao izvorna i eminentna umjetničkog fenomena nemjerljivo su pridonijeli brojni hrvatski likovni kritičari i teoretičari – od Miće Bašičevića i Radoslava Putara do Grge Gamulina, od Josipa Depola i Borisa Kelemena do Vladimira Malekovića, od Vladimira Crnkovića i Tonka Maroevića do Marijana Špoljara. Upravo je brojnost vrsnih kritičara i interpreta koji su se bavili i još se bave tom umjetnošću zasigurno poticajno djelovala i još djeluje na našu instituciju, na naša vrednovanja i na naše brojne projekte koje smo realizirali i prezentirali u našoj ustanovi i(li) na izložbama diljem svijeta. Upravo kritičko propitkivanje i vrednovanje naive jedna je od najvidljivijih i najvažnijih osobitosti rada naše institucije – čime se brojni ostali muzeji za tu umjetnost ne mogu podičiti“, naglasila je sugovornica.
Hrvatski muzej naivne umjetnosti, nastavlja, ima i respektabilnu i veliku kolekciju djela stranih autora iz brojnih europskih i izvaneuropskih zemalja (Poljske, Njemačke, Nizozemske, Francuske, Italije, Slovenije, Srbije, Mađarske, Makedonije, Rusije i Japana) te je upravo zato na glasu kao jedan od najvažnijih i najagilnijih muzeja za tu umjetnost u svjetskim okvirima. „Valja podsjetiti kako naša institucija ima kapitalne slike Benassija i Ghizzardija iz Italije, Nikifora iz Poljske, Leonova iz Rusije, Van Genka iz Nizozemske te brojne ključne radove vrhunskih autora iz bivše Jugoslavije – Bogosava Živkovića, Milana Stanisavljevića, Ilije, Save Sekulića, Naumovskoga, Jože Horvata Jakog, Penavuše itd. Upravo paralelno predstavljanje i bavljenje vrhunskim domaćim i stranim majstorima jedna je od posebnosti naše institucije i time se znatno razlikujemo od brojnih stranih muzeja što se bave tom umjetnošću“, ukazala je ravnateljica na razliku između HMNU-a i ostalih svjetskih muzeja.
Na pitanje što je naivna umjetnost danas, odnosno kakvom ocjenjujete kvalitetu današnje hrvatske naive u odnosu na razdoblje od tridesetih do osamdesetih godina 20. stoljeća, ravnateljica Francetić Malčić kaže da prevladava mišljenje kako je naiva u Hrvatskoj, kao i u svijetu, dovršen proces. „Od početka 20. stoljeća zduboka su se izmijenili uvjeti i načini života, socijalne i političke prilike, dogodilo se nekoliko velikih industrijskih i društvenih revolucija, svijet je danas postao jedinstven, digitalna era izmijenila je sve: od načina života i funkcioniranja pojedinaca do cijeloga društva. Sve to utječe dakako i na umjetničko stvaralaštvo i na poimanje umjetnosti. Ne možete ni zamisliti kako su dosad spominjani umjetnici isprva živjeli i stvarali, u selima ili na periferijama gradova bez struje, bez plina, bez telefona, bez televizije, bez automobila i u neimaštini. Kada je otkriven Ivan Generalić 1930, od Hlebina do Zagreba putovalo se prvo zaprežnim kolima, zatim željeznicom i sve je to trajalo gotovo čitav dan ne računajući povratak kući. Danas se taj put prijeđe automobilom za manje od dva sata“, napomenula je Mira Francetić Malčić te podsjetila da su pokojni svi klasici naivne umjetnosti u Hrvatskoj, osim Mije Kovačića.
„To je dodatan dokaz kako je naiva u našoj domovini u biti završen umjetnički fenomen. Ni jedan od mlađih ili mladih autora nije se uspio nametnuti i svrstati uz bok pobrojenim klasicima, što ne znači da ne postoji i širi krug umjetnika kojima se u Muzeju bavimo te čija djela skupljamo, izučavamo i prezentiramo“, dodala je.
Zanimalo nas je i kako se dolazi do novih muzejskih akvizicija i širenja postojećega okvira od spomenutih 1900 umjetnina. „Ponajprije i ponajviše strogo ciljanim otkupima uz potporu Ministarstva kulture i, u manjem broju primjera, Gradskoga ureda za kulturu Grada Zagreba, te vlastitim sredstvima dakako. Njih namičemo prema posebnim propisima (od prodaje ulaznica, tiskovina, suvenira itd.). Nažalost, donacije nisu učestale iako ih ima i svagda su hvalevrijedne. Za razliku od brojnih naših muzejskih institucija, preferiramo otkupe ponajprije vrhunskih djela klasika, dakle najvrsnijih umjetnika, skloni smo ekskluzivnosti, a ne masovnosti. Upravo se po tome i razlikujemo od mnogih srodnih institucija u svijetu – ciljano smo usredotočeni na najvrsnije i najkarakterističnije“, ističe Mira Francetić Malčić, ponosna što se broj posjetitelja u Muzeju naivne umjetnosti povećava iz godine u godinu. „Male zemlje i slabije poznate kulture, koje nemaju zvučna imena u programima svojih institucija, samo vrhunskom kvalitetom mogu privući i osvojiti kritiku, nove posjetitelje i nove poklonike umjetnosti. S više od 24.000 posjetitelja, koliko smo ih registrirali u našoj instituciji prošle godine, zasigurno smo među najposjećenijim muzejima likovnih umjetnosti u našoj državi te među najposjećenijim muzejima naivne umjetnosti u svijetu“, prisnažila je.
Glede novih medija i njihova pomaganja (ili odmaganja) u popularizaciji umjetnosti i našega Muzeja, ravnateljica Muzeja naivne umjetnosti smatra da novi mediji mogu zasigurno pomoći na brojne načine, ali kako je kritičko propitkivanje i vrednovanje gotovo nestalo iz javnog prostora, boji se da sve više tonemo u nepotrebne oblike estrade i općeg populizma, gdje se argumenti struke sve manje uvažavaju. A bez kritičnosti, podvlači, nema ni istinskoga vrednovanja, što može biti pogubno na brojnim planovima za svaki umjetnički fenomen.
Zaključno je ravnateljica Francetić Malčić željela spomenuti još tri dodatna i izdvojena segmenta koji su također u fokusu interesa HMNU-a. Riječ je ponajprije o autsajderskoj umjetnosti, relativno novijem obliku i novijoj definiciji samoukog stvaralaštva (Hrvoje Šercar, Testen) te o graničnim primjerima između naive i autsajderske umjetnosti (Drago Jurak, Drago Trumbetaš). Među važnim stavkama Muzeja jest usredotočenost na prikupljanje djela te proučavanje i tumačenje djelatnosti Krste Hegedušića i članova grupe Zemlja, koji su presudno djelovali na pojavu i početke stvaralaštva Ivana Generalića i prve generacije slikara Hlebinske škole, dakle i na početke hrvatske naive. Završno, u Muzeju bave se i kolekcioniranjem i proučavanjem pučkoga i anonimnoga slikarstva na staklu iz 18. i 19. stoljeća jer postoji izravna povezanost između tih starih formi i slika na staklu Hlebinske škole. Uglavnom, mnoštvo je razloga za posjet Hrvatskom muzeju naivne umjetnosti, na adresi Sv. Ćirila i Metoda 3, radnim danom i subotom 10–18 sati, nedjeljom od 13 sati, uz pristupačne cijene ulaznica, o kojima, kao i ostalim sadržajima, možete doznati i na mrežnoj stranici www.hmnu.hr.
662 - 664 - 17. srpnja 2019. | Arhiva
Klikni za povratak